PLAVUSA - VANCO DOJRANLIEV

PLAVUSA I pogled, i sapat u meni placu i jeca i lomi bol sto ne zna stati i pitam se zar tako mora biti zar zivot je tako htio zar tako mora biti Ref. I sve dok ne budem gledao ja njenu kosu, plavu kosu, kako sja i sve dok ne budem gledao ja njezin lik, divan lik, plakat’ cu ja Ja znam njezin zivot pripada drugom i stvara mi bol sto ne zna stati placem, jer nisam kamen placem, sto moja ne mozes biti Ref.